Otac Predrag Popovic , jerej Srpske Pravoslavne Crkve Predrag Popović preneo je preko društvenih mreža izveštaj koji je dobio o stanju i položaju nekih srpskih porodica u Hrvatskoj, nakon zemljotresa. Izveštaj kao i fotografije prenosimo u celosti uz opasku sveštenika da „o našem narodu koji je ostavljen od 90.-tih godina i zaboravljen brine SPC – sveštenici i vladike, ali o tome nema ni jedne reči. Zato vam mi šaljemo slike i tekst da delite..“ otac Predrag da braćom sveštenicima i vernim narodom.
Naše malo/veliko selo Gomirje puno ljubavi i potpore opet se pokazalo po solidarnosti i doniralo neophodne potrepštine za pomoć obiteljima s Banije. Kombi i prikolica su se brzo napunili, a nekolicina članova se na prvi dan Nove godine u 6 sati skupila ispred Vatrogasnog doma DVD-a i zaputila na put prema Baniji, području koje je stradalo od potresa. Zahvaljujemo se i našem ocu Mihajlu, igumanu Manastira, koji nas duhovno ohrabrio pred put, ali i čuvao na istom.
Dolaskom u mjesto Majske Poljane zatečeni su prizori koji se nikad neće zaboraviti, a dolaskom do obitelji Sladojević, Vesna i Pecan su nas dočekali s osmjehom i najljepšim željama za Novu godinu. Strojevima, opremom i uz pomoć doniranog materijala sređen im je srušeni krov i prvi kat kuće, a uz pomoć firme iz Zagreba kuća je prekrivena folijama i ceradama te će ostati suha i čista do obnove. Vesni smo ostavili dovoljne količine kave da i dalje kuha s osmjehom za sve koji će doći poslije nas.
Sljedeća stanica je bilo mjesto Martinovići, selo do kojeg se jedva dolazi. Zatečenim obiteljima se pomoglo prekriti krovove ceradama i nadomjestiti crijepove koji su nedostajali.
Dio ekipe zaputio se u selo Drenovac Banski po preporuci mještana da se posjeti Zoran i njegova 4 anđela. Dolaskom na adresu, čuje se kako netko govori „Dobro mi došli“ i dolazi Zoran, čovjek čiji osmjeh liječi sve rane, njegova žena Ljiljana odmah nudi kavom i pićem. Onda dolazimo do 4 anđela: S., P., N. i M.… nismo krili suze, a niti njih četiri kada su nas ugledale. U njihovim dječjim očima strah, tuga, nevjerica, a i sreća nakon što smo ih zagrlili i pružili podršku… Otac Mihajlo im je dao simbol vjere da ih čuva sve skupa.
Dolaskom u Mali Gradac dio donacija ostavljen je da se preveze do autom nepristupačnih područja.
U selu Ravno Rašće zatečen je Dragan P., deda kojem je potres uništio sve osim njegove crvene Škode Felicije koja je od potresa postala njegova nova kuća. Dedi su dečki spremili i iz razrušenog šajera skinuli bale sijena, a ostale pokrili najlonom i ceradom da, kako on kaže može, hraniti svoje ovčice i janjce koji se još nisu ojanjili.
Nakon toga – selo Bestrma koja je ujedno i zadnja stanica na ovom prvom, ali ne i posljednjem obilasku Banije.
Ekipa je stigla kući puna dojmova, sretna i tužna, zahvalna, ali i ponosna.
Veliko H V A L A svima koji su omogućili da ova mala akcija uspije!
