
Foto: Vikipedija
Na današnji dan, 27. jula 1907. godine, rođen je Petar Lubarda u Ljubotinji kod Cetinja (preminuo u Beogradu 13. februara 1974.). Bio je srpski slikar, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti i spoljni član Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti.
Osnovnu školu je pohađao u Ljubotinju, Cetinju i Herceg Novom, a gimnaziju u Herceg Novom, Splitu, Sinju i Nikšiću gde je počeo da slika. Studije slikarstva započeo 1925. godine u Umetničkoj školi u Beogradu, a nastavio u Parizu 1926. na Akademiji lepih umetnosti (Académie des Beaux Arts). U Crnu Goru se vratio 1932. i iste prelazi u Beograd. U Parizu je ponovo boravio od 1938. do 1940.
Prvu samostalnu izložbu imao je 1925. u Nikšiću a potom 1927. i 1929. u Parizu i Rimu. Od 1927. učestvovao je na mnogobrojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Bio je član Društva srpskih umetnika „Lada“ od 1938, Grupe „Samostalni“ od 1951, kao i ULUS-a, ULUCG-a i SULUJ-a.
Ratne godine od 1941. do 1944. provodi u zarobljeništvu u logorima u Nemačkoj i Italiji. Njegovog oca, kraljevskog oficira streljali su partizani, pa je izvesno vreme, kao ideološki nepodoban, imao problema u umetničkoj karijeri.
Od 1945. Radio je kao profesor na Likovnoj akademiji u Beogradu. Godine 1946. odlazi na Cetinje gde učestvuje u formiranju prvih stručnih likovnih institucija u Crnoj Gori: otvara se Umjetnička škola na Cetinju u koji je bio predavač i direktor. Škola se 1947—1948. premešta u Herceg Novi. U Beograd se vraća 1950. godine gde ostaje do kraja života.
Dopisni član SANU postaje 1959, a redovni 1961. godine. U SANU je ostavio pismo u kojem zahteva da se pri svakom izlaganju njegovih dela obavezno naglasi da je po narodnosti Srbin.

Izričito je zahtijevao da navedeni podaci budu dio svih biografskih navoda o njemu
Foto: Vikipedija
Slikarsku zaostavštinu poklonio je Beogradu 1973. godine. Bio je oženjen Verom (umrla 2008. godine). Njihova kuća je pretvorena u legat (Legat Atelje Petra Lubarde) i obnovljena 2012. godine, a za publiku je otvorena 2014. godine.
Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Godine 1997. ustanovljeno je najveće priznanje „Petar Lubarda“ koje se dodeljuje za likovnu umetnost u Crnoj Gori. Povodom 115 godina od rođenja objavljena je poštanska marka u Srbiji.[
Izvor Vikipedija
„Svojim angažovanjem transformisao je Crnu Goru, kada je 1946. godine zajedno sa Milom Milunovićem osnovao prvu umetničku školu sa sedištem na Cetinju, gde je – pored uloge predavača – do 1949. imao i funkciju direktora. Reforme na tlu čitavog regiona doneo je nešto kasnije, kada je 1951. godine u Beogradu priredio izložbu kojom je konačno završen socijalistički realizam. Zaokružen inovativnim likovnim postupkom umetnika, crnogorski pejzaž je dobio sasvim drugu dimenziju, do danas neprevaziđenu – umetnička istina postala je dominantna u odnosu na istinu same prirode. Asocijativnim slikama kamenih obala i planinskih vrhova, opredmećenih u pojavi vanvremenskog jezika do koga je došao u osamljenim, nepristupačnim krajolicima Crne Gore, Petar Lubarda je došao i do večnosti, ostajući unikatna pojava na umetničkoj pozornici sveta”, istaknuto je na stranici Narodnog muzeja.

Foto: Narodni muzej