Foto: eparhija nemačka
Minulog vikenda u Osnabriku je održan vidovdanski parastos na vojnom groblju povodom godišnjeg pomena srpskim oficirima postradalim u zarobljeničkom logoru Oflag (VI/C) Osnabrik 06. decembra 1944. Kao što smo pisali Crkvena opština Osnabrik je obeležila Vidovdan. Svetu arhijerejsku liturgiju, služio je vladika humski Jovan Stanojević sa mnogobrojnim sveštenstvom iz raznim nemačkih parohija. Vladika diseldorsfki i nemački Grigorije je prisutne poveo na srpsko vojničko groblje gde je održan vidovdanski parastos i beseda episkopa Glirorija. U Drugom svetskom ratu u logoru u Osnabriku bilo je zatočeno šest hiljada srpskih oficira. Na njihovoj žrtvi iznikao je hram, groblje, u kripti hrama pohranjeni su posmrtni ostaci dvadeset sedam srpskih generala.
Prenosimo besedu u celosti:
„Ovo je jedno od najljepših mjesta na kome čovjek može da se sjeća naše velike slave – Vidovdana. Ima jedan stih, koji sam nekada davno naučio, koji kaže Vidovdane, moj očinji vide, s tobom vidimo što drugi ne vide. Ljudi često misle da je to mit koji treba da znači nešto u narodu a u stvari to bi trebalo da bude nešto od čega živimo, čime dišemo i čime se krećemo. Događaj Vidovdana ništa ne sakriva, kao što to mit čini, nego sve razotkriva. Razotkriva, prije svega, jesmo li ljudi ili neljudi, razotkriva jesmo li prijatelji, jesmo li braća i sestre, jesmo li kukavice, jesmo li slabići, jesmo li izdajnici ili smo hrabri, jaki, pošteni! Sve nam to otkriva Vidovdan. Vidovdan je takva slava. Svi ljudi i svako od nas može da priča kako je hrabar, kako je plemenit, kako je dobar, kako je čestiti, kako je veliki Srbin, dok ne dođe trenutak kada se to ispituje. Toga Vidovdana, od koga je sve počelo, dogodio se taj trenutak za one ljude u onom vremenu i vidjelo se šta je vjera a šta nevjera, vidjelo se ko je sluga Božiji, ko je brat, ko je prijatelj i ko je kukavica i ko je izdajnik. To se ne potvrđuje riječima, nego samo i uvijek djelima, draga braćo i sestre. Zato uvijek treba da slavimo Vidovdan, jer taj praznik, ta slava, otkriva nas kao ništa drugo, kako nijedan drugi događaj iz naše istorije, otkriva jesmo li ili nismo, jesmo li i ko smo mi. Ako si Srbin onda je Vidovdan tvoja slava a ako je Vidovdan tvoja slava, onda moraš da budeš čovjek, onda makar treba da želiš biti junak, ako je Vidovdan tvoja slava onda nikada ne možeš da budeš kukavica, ako je Vidovdan naša slava, draga braćo i sestre, mi vidimo više duhovnim nego zemaljskim očima. Zato svaki narod koji hoće da ima tradiciju, istoriju, koji hoće da ima budućnost treba da ima nešto tajanstveno i veliko, nešto što otkriva osnovni karakter i prirodu naroda, kao što mi imamo Vidovdan koji nam otkriva ono što se ne vidi golim ljudskim okom. Zato smo, braćo i sestre, danas ovdje, jer ovi ljudi su postradali jer su bili vjerni Vidovdanu, neki su sahranjeni jer su ostali vjerni Vidovdanu, svi sahranjeni u kosturnici našeg hrama su bili vjerni Vidovdanu. Kada vršimo pomene i slavimo ovaj praznik mi se opredjeljujemo jesmo li vjerni Vidovdanu, a to znači da iznad svega volimo Boga i Božiju pravdu, to znači da gledamo jedni druge kao braću, sestre, prijatelje, to znači da polažemo živote jedni za druge, to znači da nikada ne mrzimo nikoga ko nije naše vjere, da nikada ne mrzimo nikoga ko nije kao mi, a sve to znači da treba da volimo to što mi jesmo, a ako volimo to što mi jesmo i mrzimo bilo koga drugoga to znači da ne znamo šta je Vidovdan. Vidovdan je istovremeno čojstvo i junaštvo. Džaba je neko junak ako nije čovjek i džaba je neko čovjek, ako mu kukavičluk isprlja to čojstvo, ako nije junak. Zato smo danas ovdje, braćo i sestre. Treba da ovo mjesto postane mjesto Vidovdanskog sabora, treba da dovedemo i druge ljude iz Njemačke, iz svih krajeva, jer nigdje nije toliko jasna slika kao ovdje, da smo mi narod koji strada ali koji vjeruje i ne posustaje. Tako je ono mjesto na Gazimestanu, takva su mnoga mjesta gdje je god sahranjeno tijelo junaka našega naroda. Neka vam je srećan Vidovdan, draga braćo i sestre. Ovdje su danas i naši ljudi iz Konzulata i vojnog atašea, hvala im. Neka nam je srećan praznik Vidovdana a ljudima čije kosti počivaju dole pokoj i mir a i nama svijest da nas oni odozgo gledaju. Amin, Bože daj”, beseda je episkopa Grigorija.
