Na današnji dan 7. februara 1864. godine, umro je Vuk Stefanović Karadžić. „Predajemo danas Vukovo umorno tijelo tuđoj zemlji, predajemo prah prahu, a njegovu besmrtnu dušu i djelo — vječnosti. Nadajmo se da će buduća pokoljenja ispuniti njegovu želju koju je izrekao na ispovijesti pod mojim epitrahiljom, da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Srbiju. Gore prokletstvo od života u tuđini, jeste samo smrt u tuđini. Tuđina je i mrtvacu teška. Utjeha svima nama neka bude saznanje da Vuk Stefanović Karadžić svojim velikim djelom i životom pripada cijelom svijetu. Gdje god bio, on je svagda i svuda svoj na svome. Svijet je otadžbina genija. A Srbija je tamo gdje je Vuk! Slava besmrtnom Vuku Karadžiću. Hvala Gospodu na ovom velikom daru srpskom narodu i svijetu. Amin“. (Odlomak iz govora arhimandrita Gerasima Petranovića nad Vukovim odrom, prema književniku Nikoli Devuri, preneo je Muzej Vuka i Dositeja u Beogradu.